SRPSKA PSIHODRAMSKA ASOCIJACIJA SPA MORENO

ISPIT ZA TRECI STEPEN
POCETNA
ENGLISH
PROGRAM EDUKACIJE
The Programme of the Education
ISPIT ZA PRVI STEPEN
THE FIRST DEGREE EXAM
ISPIT ZA DRUGI STEPEN
THE SECOND DEGREE EXAM
ISPIT ZA TRECI STEPEN
THE THIRD DEGREE EXAM
BIOGRAFIJA DUSANA POTKONJAKA
BIOGRAPHY OF DUSAN POTKONJAK
PROGRAM ZA TRENERA SPA
The Programme for a SPA trainer
LITERATURA SPA
LITERATURE
18 pitanja SDPS
EIGHTEEN QUESTIONS OF SDPS

.

 

USLOVI  I  PROGRAM  ISPITA  ZA TREĆI  STEPEN

EDUKACIJA  IMA TRI  STEPENA

 

 

 

Da je student po položenom prvom i drugom stepenu, vodio sa kolegom, koji je položio prvi ili drugi stepen, bar 80 seansi u psihodramskoj grupi. Grupe se održavaju jedanput nedeljno. Svaka seansa traje 120 ili češće 180 minuta. Znači, da student ima bar 160 do 240 sati vođenja grupa u koterapijskom paru. Jedan broj seansi, student može da vodi i samostalno. Može se priznati i do 30 seansi koje je student vodio po položenom prvom stepenu. Potrebno je da student napiše tekst o bitnim dešavanjima u svakoj seansi, kao i da ima superviziju. I to, 40 seansi grupne supervizije po 90 minuta, što je 80 sati supervizije sa trenerom supervizorom i još 40 seansi po 90 minuta u studentskoj peer supervizijskoj grupi, što je još 80 sati supervizije. Znači, 240 časova vođenja grupa i 160 sati supervizije, što je ukupno 400 sati. Potrebna je povoljna ocena supervizora i trenera o uspešnom vođenju seansi.

 

Po položenom drugom stepenu, student treba da provede još 270 časova kao član iskustveno edukativne grupe, znači treba da ima ukupno 810 časova u iskustveno-edukativnoj psihodramskoj grupi. Treneri mogu priznati deo psihodramskih časova, prethodno obavljenih u nekoj drugoj psihodramskoj edukativnoj grupi, ali potrebno je da student od 810 psihodramskih časova ima bar 70% psihodramskih časova u edukaciji SPA Moreno. Da je bar četiri puta bio protagonista, da je u svojoj edukativnoj grupi bio bar 3 puta  direktor, da je 6 puta uspešno pripremio i vodio proces. Da je posle obavljenog procesa, napisao proces u kome je integrisao ideje drugih studenata. Treneri procenjuju psihoterapijsko napredovanje studenta i mogu   tražiti da kandidati imaju dodatno iskustvo u psihoterapiji, kao klijenti u grupnoj analizi ili individualnoj terapiji. Potrebno je da treneri ovo obrazlože i objasne. U ukupnom zbiru, 810 časova u iskustveno-edukativnoj psihodramskoj grupi, 214 sati u grupnoj analizi (može se priznati deo prethodne psihoterapije, koju je student imao van edukacije u SPA Moreno), 400 sati psihodinamske i psihodramske teorije, uz dodatno priznate sate za pripremu eseja za prvi, drugi i treći stepen i seminarskih radova. Iz teorije, može se priznati deo teorije koju je kandidat obavio u nekoj drugoj edukaciji, zavisno od toga koliko je bilo teorije iz grupne terapije i psihodrame. Uz vođenje 80 grupnih seansi sa supervizijom i time još 400 sati, kandidat će imati ukupno 1824 sati.

 

Da napiše klinički esej (clinical paper), u kome će opisati grupne i terapijske procese u psihodramskim grupama koje je vodio. Opisaće i istražiti povezanost odnosno razvoj grupnih i terapijskih procesa u nizu seansi koje je vodio sa praktičnim primerima i teorijskim objašnjenjima u vezi protagonista i grupe u celini ili subgrupa. Student treba da pokaže svoje kliničko rasuđivanje (clinical judgment), u toku vođenja niza seansi, postavljanje i testiranje psihodinamske i psihodramske hipoteze, svoj unutrašnji tok, kao i odnose sa grupom i protagonistom. Da opiše tele fenomene, odnose u grupi, transfer i kontratransfer, sociometrijske procese, da uoči i opiše eventualna ponavljanja u ponašanju protagoniste, mustre i šeme ponašanja, paterns i uloga, eventualne konflikte uloga i da to kada je moguće, poveže sa bitnim događanjima i odnosima iz prošlosti. I da to koliko je moguđe, istraži u grupnom procesu i na psihodramskoj sceni. Da student da procenu terapijskog razvoja pojedinaca u grupi i eventualnih otpora. Klinički esej treba povoljno da ocene sva 3 člana komisije. Kada je potrebno, kandidat će po savetu komisije napisati dopune i razjašnjenja eseja.

Student koji nije stalno zaposlen u profesijama mentalnog zdravlja,  treba da sakupi dovoljno kliničkog iskustva, odnosno da obavi staž u psihijatrijskoj bolnici, dnevnoj bolnici, psihoterapijskim centrima uz iskusnog psihijatra ili kliničkog psihologa ili defektologa. Da bi stekao dovoljno iskustva, da može da prepozna znake i simptome rizika psihotičnog sloma, teške depresije, suicidalnog rizika, kao i mogućeg agresivnog i destruktivnog ponašanja, zavisnosti od droge i alkohola. I da zna osnovno o psihijatrijskim lekovima. Ovaj klinički staž, student može da počne i pre polaganja drugog stepena. Dužinu staža, odnosno broj obavljenih časova i stepen napredovanja, treneri će procenjivati sa svakim studentom pojedinačno. Studenti koji nisu završili neki od pomenutih 5 fakulteta koje priznaje SDPS, moći će da postanu prihodramatičari nekliničkog smera.

 

ISPIT

Kada student uspešno ispuni sve prethodno navedene uslove, pristupa praktičnom ispitu, gde od početka vodi grupnu psihodramsku seansu uz prisustvo 3 člana ispitne komisije. Sve što je napisano o toku ispita za prvi i drugi stepen, važi i za treći stepen. Tekst koji sledi je nastavak, dodatak, a ima i ponavljanja. Od kandidata se očekuje da pokaže još više kliničkog razumevanja i da to iskaže u praktičnom vođenju grupe. Da uoči potrebe grupe i pojedinaca, kao i otpore i da to kada je moguće psihodramski prikaže i vrati grupi. Bitno je da direktor na vreme uoči eventualna destruktivna ispoljavanja i da obezbedi dovoljnu sigurnost, da bi se ispoljila dovoljna spontanost i kreativnost. Ali i da omogući grupi da ispolji svoje nezadovoljstvo, ljutinu, agresiju i da to ne pređe u destrukciju. Da student direktor zna, da radi sa negativnim transferom i negativnim kontratransferom, ali i da prati Tele odnose u grupi. Naročito je bitno da prati autentične potrebe protagoniste i grupe, da uoči eventualno nepoverenje protagoniste, da ne dođe do kolizije sa protagonistom i grupom. Da bude u harmoniji sa grupom, protagonistom i psihodramskim razvojem da ih oslobađa, a ne da bude kočnica. Da kada je potrebno, psihodramski istraži odnose protagonista-direktor-grupa. Da iskoristi kreativan potencijal grupe kroz dublove, ali da ne dozvoli preplavljivanje protagoniste dublovima kada dublovi gube funkciju i da to objasni grupi. Da u toku dešavanja na sceni, prati i bitna emotivna dešavanja u grupi i da u pravom trenutku pruži pažnju pojedincu u publici. Da omogući da se scene razviju, da zna kada da bude blizu protagoniste, a kada da se udalji od scene. Da omogući ispoljavanje emocija i neverbalnu ekspresiju. Da omogući grupi i protagonisti spontanost i kreativnost. Da kandidat direktor praktično pokaže, da su u psihodramskoj seansi svi učesnici, ustvari protagonisti, uključujući i direktora. Da prati i razvija grupni proces i da kada je to moguće, grupne odnose ilustruje na sceni i psihodramski prati. Da razvija koheziju i prati terapijski potencijal grupe. Da pokaže da je psihodramatičar i grupni terapeut. Da ima svoju psihodinamasku i psihodramsku hipotezu i ideje kako da to razvije na sceni, ali da nije rigidan i nametljiv, već da radi zajedno sa protagonistom i grupom i tako adaptira svoje ideje. Ne traži se savršenost, nego da student sigurno vodi grupu. Po završetku scenskog dela seanse, direktor u šeringu ohrabruje one članove grupe koji su u toku igranja uloga na sceni, imali jako iskustvo. Kada je potrebno radi se de role. Član grupe koji je bio augzilleri, istraži u čemu je eventualno sličan i različit sa ulogom koju je igrao. Kada ima potrebe i vremena, direktor sa pojedincima u grupi može izvesti i akcioni šering. Od direktora se očekuje solidno, praktično pokazivanje poznavanja grupne dinamike i primene psihodramske tehnike ali ne i savršenstvo, već sigurnost.

Posle završetka šeringa, kao i na ispitu za drugi stepen, daje se pauza od oko 25 minuta, u kojoj kandidat priprema samoprocenu vođenja grupe i protagoniste, bitnih dešavanja u grupi, kao i eventualnih propusta i mogućih alternativa. Student može da izloži svoje viđenje psihodinamskog, grupnog procesa kao i psihoterapijski tok, da to poveze sa psihodramskim viđenjem i akcijom na sceni, da to jasno objasni i jasno odgovori na pitanja sa praktičnim primerima. Protagonista iznosi svoje iskustvo a ostali studenti mogu dati svoj kraće komentare.

Komisija postavlja kandidatu praktična i teorijska pitanja. Bitno je da kandidat pokaže dovoljno psihodinamskog i kliničkog rasuđivanja i da to integriše koliko je moguće sa psihodramom. Da je seansa imala dovoljan  psihoterapijski efekat i da kandidat razume eventualne potrebe za korekcijom u svom radu. Da pokaže potencijal da može da razume komentare, svoje lične tokove i kako se to odražava na grupu, da razume predloge i konstruktivne kritike i da se koriguje kada je to potrebno, da bi dalje napredovao. Takođe, da student pokaže solidno kliničko, psihodramsko znanje, da može jasno i argumentovano da izloži svoje kliničko rasuđivanje, objasni svoje ideje i intervencije u toku vođenja grupe i da je to pokazao u praksi. Ali da je otvoren i za druge ideje i psihodramske pristupe, jer se u tom bogatstvu različitih psihodramskih mogućnosti, nalazi lepota i umetnost  psihodrame i dalji potencijal razvoja.

 

Procena komisije i rezultat ispita:

 

1.      Položio

2.      Položio uslovno. Kao kod kod polaganja za drugi stepen, potrebno je da uspešno vodi još 3 drame u svojoj iskustveno-edukativnoj grupi i da bude još 3 puta protagonista. Da pokaže napredovanje i eventualno napiše ili dopuni esej.

3.      Kandidat polaže ceo praktični ispit ponovo. Eventualno treba da napiše još jedan esej u dogovoru sa komisijom.

 

Članovi komisije će po završenom ispitu dati svoj usmeni komentar, a kasnije će i napisati svoj komentar o toku ispita.

Kandidat koji je položio treći stepen, ima uslove da dalje napreduje i postane trener SPA. Program za postajanje trenera SPA biće dat u posebnom tekstu.

 

 

Glavni trener  SPA                Dušan  Potkonjak

 

 

jun  2006. godine

.